im. m. 〈G čèpića; mn. N čèpići, G čȅpīćā〉 1. um. mali čep [čepići za uši] 2. med. ljekoviti pripravak u obliku stožastoga štapića koji se stavlja u čmar

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. čepr̀kām, 3. l. mn. čepr̀kajū, imp. čepr̀kāj, aor. čepr̀kah, imperf. čepr̀kāh, prid. r. čepr̀kao〉 1. tražiti što u mnoštvu [~ po smeću] 2. pren. tražiti što skriveno [~ po starim slučajevima]; sin. čačkati pren.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čerùpām, 3. l. mn. čerùpajū, imp. čerùpāj, aor. čerùpah, imperf. čerùpāh, prid. r. čerùpao, prid. t. čȅrupān〉 čupati perje [~ kokoš]

im. ž. 〈G čèsminē; mn. N čèsmine, G čȅsmīnā〉 v. crnika

prid. 〈G čésta; odr. čȇstī, G čȇstōg(a); ž. čésta, s. čȇsto; komp. čȅšćī〉 1. koji dolazi, ponavlja se ili zbiva u kratkim vremenskim razmacima [~ gost] 2. koji je običan ili očekivan [~ slučaj]; sin. uobičajen; ant. neuobičajen; sin. nerijedak; ant. rijedak

im. ž. 〈G čèsticē; mn. N čèstice, G čȅstīcā〉 1. veoma mali, sitan dio veće cjeline [~ prašine] 2. gram. nepromjenjiva riječ koja služi za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnoga sadržaja; sin. (riječca)

prid. 〈G čèstita; odr. čèstitī, G čèstitōg(a); ž. čèstita, s. čèstito; komp. čestìtijī〉 koji se odlikuje poštenjem i čašću [~ čovjek]; sin. krepostan

im. s. 〈G čestítānja〉 pozdravljanje koga u povodu kakva veselog ili važnog događaja i istodobno izricanje želje da ima mnogo uspjeha, sreće i sl.

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čèstītām, 3. l. mn. čestítajū, imp. čèstītāj, aor. čestítah, imperf. čèstītāh, prid. r. čestítao, prid. t. čèstītān〉 pozdraviti/pozdravljati koga u povodu kakva veselog ili važnog događaja i istodobno mu zaželjeti/željeti mnogo uspjeha, sreće i sl. [~ rođendan; ~ na pobjedi]

im. ž. 〈G čèstītkē, DL čèstītki/čèstītci; mn. N čèstītke, G čèstītākā/čèstītkā/čèstītkī〉 1. želja izražena u povodu kakva veselog ili važnog dana ili ugodnoga događaja [~ na položenome ispitu; uputiti čestitku] 2. prigodna dopisnica kojom se komu šalju dobre želje ili iskazuje veselje u povodu kakva važnog dana ili ugodnoga događaja

im. ž. 〈G čèstitosti, I čèstitošću/čèstitosti〉 osobina onoga koji je čestit; sin. krepost

pril. 〈komp. čȅšćē〉 1. u malim vremenskim razmacima [Viđamo se ~.] 2. razmjerno mnogo puta [Učenici ~ kasne.]; sin. nerijetko; ant. malokad, rijetko

im. ž. 〈G čestòćē〉 broj ponavljanja koje pojave [~ pojedine riječi u književnome djelu]

im. m. 〈G čȅšlja; mn. N čȅšljevi, G čȅšljēvā〉 predmet sa zupcima kojim se uređuje, češlja kosa, dlaka i sl. [drveni ~]

im. m. 〈G čèšnja; mn. N čèšnjevi/čèšnji, G čȅšnjēvā/čȅšānjā〉 dio glavice češnjaka

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čȅšēm, 3. l. mn. čȅšū, imp. čèši, aor. čèšah, imperf. čȅšāh, prid. r. čèšao, prid. t. čȅšān〉 prelaziti površinom kože jačim dodirom vrhova prsta ili noktima kako bi se uklonio ili olakšao svrbež [~ glavu; ~ leđa] • čèšati (se) 〈prijel.〉 prelaziti komu po koži jačim dodirom vrhova prsta ili noktima kako bi se uklonio ili olakšao svrbež [~ mačku po leđima; ~ se po glavi]

im. m. 〈G čȅšera, I čȅšerom; mn. N čȅšeri, G čȅšērā〉 bot. 1. suhi plod četinjača 2. cvat nekih biljaka

prid. 〈G češeròlika; odr. češeròlikī, G češeròlikōg(a); ž. češeròlika, s. češeròliko〉 koji je nalik češeru [češeroliki tučak]

prid. 〈G čȅškōg(a); ž. čȅškā, s. čȅškō〉 1. koji se odnosi na Češku i Čehe 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Češkoj i narodni jezik Čeha

im. m. 〈G češljáča, V čȅšljāču; mn. N češljáči, G češljáčā〉 osoba koja koga ili što češlja

im. ž. 〈G čèšljačē; mn. N čèšljače, G čȅšljāčā〉 zool. školjkaš dvospolac ljubičaste, ružičaste, žute ili smeđe boje s tamnim pjegama koji može plivati brzo otvarajući i zatvarajući školjku

im. ž. 〈G češljàčicē; mn. N češljàčice, G češljàčīcā〉 žena koja koga ili što češlja

prid. 〈G češljàčičina; ž. češljàčičina, s. češljàčičino〉 koji pripada češljačici

im. s. 〈G čèšljānja〉 1. uređivanje češljem (o kosi, dlaci, vuni i sl.) 2. uređivanje čije kose

im. ž. 〈G češljaònicē; mn. N češljaònice, G češljaònīcā〉 prostorija za češljanje i uređivanje kose

im. m. 〈G češljára, V čȅšljāru; mn. N češljári, G češljárā〉 hist. obrtnik koji izrađuje češljeve

prid. 〈G češljáreva; ž. češljáreva, s. češljárevo〉 koji pripada češljaru; sin. češljarov

im. ž. 〈G češljàricē; mn. N češljàrice, G češljàrīcā〉 žena koja češlja vunu

prid. 〈G češljàričina; ž. češljàričina, s. češljàričino〉 koji pripada češljarici

prid. 〈G češljárova; ž. češljárova, s. češljárovo〉 usp. češljarev

prid. 〈G čȅšljasta; odr. čȅšljastī, G čȅšljastōg(a); ž. čȅšljasta, s. čȅšljasto〉 koji je u obliku češlja [češljasti listovi]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čèšljām, 3. l. mn. čèšljajū, imp. čèšljāj, aor. čèšljah, imperf. čèšljāh, prid. r. čèšljao, prid. t. čȅšljān〉 češljem uređivati [~ dlaku; ~ kosu; ~ vunu] • čèšljati (se) 〈prijel.〉 češljem uređivati komu kosu [~ dijete]

im. m. 〈G čèšljugāra, I čèšljugārom/čèšljugārem; mn. N čèšljugāri, G čèšljugārā〉 zool. ptica pjevica obično crvenoga prednjeg dijela glave i smeđega tijela sa zlatnožutim prugama uzduž krila; sin. (štiglić)

im. m. 〈G češnjáka〉 bot. 1. zeljasta povrtna biljka iz porodice ljiljana osobita mirisa 2. bijela jestiva lukovica istoimene biljke s više češnjeva koja se upotrebljava i kao začin; sin. bijeli luk v. pod luk

im. ž. 1. → čekinja 2. → iglica

im. m. → četinjača

im. ž. 〈G četìnjačē; mn. N četìnjače, G četìnjāčā〉 bot. 1. 〈mn.〉 najveća skupina golosjemenjača veoma visokih stabala ili grmova s vazdazelenim tvrdim, najčešće igličastim, listovima rasprostranjenih na sjevernoj polutki 2. pripadnica istoimene skupine

glav. br. 〈G četirìjū, DLI četirìma〉 broj koji se obilježuje s 4, za jedan veći od broja tri i za jedan manji od broja pet

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 400, za jedan veći od broja tristo devedeset devet i za jedan manji od broja četiristo jedan, četiri stotine

prid. 〈G četiristogòdišnjēg(a); ž. četiristogòdišnjā, s. četiristogòdišnjē〉 1. koji ima četiristo godina [~ grad] 2. koji traje četiristo godina [četiristogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na četiristo godina

im. ž. 〈G četiristogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava četiristo godina od događaja koji se obilježuje

pril. približno četiristo, oko četiristo [Došlo ih je ~.]

im. ž. 〈G čȅtkē, DL čȅtki; mn. N čȅtke, G čȅtākā/čȇtkā/čȅtkī〉 predmet s oštrim i čvrstim dlakama ili žicama kojim se što četka, čisti, riba ili pere [~ za kosu; ~ za ribanje poda; željezna ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. čȅtkām, 3. l. mn. čȅtkajū, imp. čȅtkāj, aor. čȅtkah, imperf. čȅtkāh, prid. r. čȅtkao, prid. t. čȅtkān〉 uređivati, čistiti ili ribati što četkom [~ kaput; ~ kosu]

im. ž. 〈G čȅtkicē; mn. N čȅtkice, G čȅtkīcā〉 um. mala četka ◇ ~ za zube tanak izdužen predmet s čvrstim dlakama za pranje i čišćenje zuba i desni

prid. 〈G čȅtničkōg(a); ž. čȅtničkā, s. čȅtničkō〉 koji se odnosi na četnike [četnička pobuna]

im. m. 〈G čȅtnīka, V čȅtnīče; mn. N čȅtnīci, G čȅtnīkā〉 1. pov. a. pripadnik srpske nacionalističke organizacije osnovane u protuturskim ratovima u 19. stoljeću i dobrovoljac u borbi protiv turske vlasti b. pripadnik srpskih jedinica koje su surađivale s okupatorom u Drugome svjetskom ratu 2. pripadnik nacionalističkoga pokreta koji je obnovljen u Srbiji 1990.

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 40, za jedan veći od broja trideset devet i za jedan manji od broja četrdeset jedan